Fotografije
VELIKA OBAVIJEST

OTVOREN JE MOJ FORUM O JURI I FILMU.POSJETITE I POSTANITE ČLANOVI.VELIKI POZZ.ADRESA JE FORUM





Uoči koncerta:



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

TIJEKOM INTERVIEWA

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Starija fotografija s Štulićem

Image Hosted by ImageShack.us

Piko Stančić u sredini

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Novo!!!

Image Hosted by ImageShack.us

S roditeljima 1961 u Sesvetskom Kraljevcu

Image Hosted by ImageShack.us

I ostale:

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


FILM I JURA STUBLIĆ

nedjelja, 01.07.2007.

Koncert!!!

Jedan od najpoznatijih hrvatskih kantautora Jura Stublic nastupit ce u beogradskom KST-u u petak, 6. srpnja.

Rodjen u Sarajevu, Jura se kao mlad preselio u Zagreb, gdje je tokom ex yu new wave godina bio poznat kao Jura Jupiter. Sedamdesetih godina poceo je muzicku karijeru u grupi Azra, koju je ubrzo napustio zbog neslaganja sa frontmenom Džonijem Štulicem
Oformio je sopstveni, veoma uspješni bend Film. Autor je hitova benda kao što su "E, moj druže beogradski", "Zamisli život u ritmu muzike za ples", "Dobre vibracije", i drugi.

Ulaznice za koncert u bašti KST-a mogu se nabaviti u pretprodaji, po cjeni od 500 dinara.

- 14:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga



OBAVIJEST!!!

ZANIMLJIVOSTI I INTERVIEWI NA POČETKU I U SREDINI,A FOTOGRAFIJE I VIDEO SPOTOVI NA DNU BOXA


Cursors


Hit Counter
Hit Counter

Sve o legendarnoj rock grupi Film i njezinom frontmenu Juri Stubliću

JURISLAV-JURA STUBLIĆ(JUPITER)__vokal,glazba i tekstovi__ rodio se 1954., o čemu nerado govori. Godine, smatra, nisu važne, a dok priča o tome, prisjećamo se njegove faze s početka devedesetih kad se u javnosti pojavljivao s golemim sunčanim naočalama, koje su uspješno skrivale prve bore oko očiju. Jura danas više ne skriva pogled iza tamnih stakala, a bora, ruku na srce, i nema previše.
Ljubav prema glazbi naslijedio je od oca Tomislava, Prigorca iz Sesvetskog Kraljevca. Početkom pedesetih, on je "trbuhom za kruhom" otišao u Sarajevo, jer se u to vrijeme ondje otvaralo Narodno pozorište, u čijoj je operi počeo pjevati. U Sarajevu je upoznao svoju buduću suprugu Vesnu, ubrzo su se vjenčali, pa je Jura rođen u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Jurina majka bila je domaćica, a povremeno se bavila i šivanjem. Mnoge sarajevske, a kasnije i zagrebačke dame, nosile su kreacije gospođe Vesne, koja je svojedobno odijevala i opernu divu Ljiljanu Molnar- Talajić.
- Odrastajući u kući s pogledom na sarajevsku operu, odmalena sam zavolio glazbu. Kao klinac, zajedno s ostalom djecom iz četvrti, došuljao bih se na pokuse glumaca ili opernih pjevača, i sat-dva "živio" u njihovom maštovitom svijetu. Oni su prema nama bili dosta dobrohotni. Odrasli, uostalom, djeci uvijek dopuštaju da rade kaj god hoće. Ja sam to koristio, uvaljivao sam im se maksimalno, išao na scenu, iza scene, ispod scene... Uz to, moj je tata doma neprestance pjevao, a često su nam u posjet dolazili i njegovi kolege pjevači, pa bi svi zajedno, nakon čaše dobrog vina, nerijetko i zapjevali. U mom se djetinjstvu, zapravo, uvijek pjevalo pa bi bilo čudo da i ja nisam propjevao - govori Jura, koji se zajedno s roditeljima, ujesen 1961., doselio u Sesvetski Kraljevec. Otac je shvatio da svom sinu jedincu neće u Sarajevu, baveći se glazbom, omogućiti život kakav bi htio. Jura je djetinjstvo i mladenaštvo proveo u idiličnom mjestašcu, petnaestak kilometara udaljenom od Tinove kavane Blato u središtu Zagreba. Upravo na toj relaciji stvarao je svoje najbolje pjesme i pronalazio inspiraciju.

Tako se kalio rock'nroll

Njegovi prvi dolasci u Zagreb vezani su uz prvu eksperimentalnu glazbenu školu na Zvijezdi. Jura priznaje da je kao jedanaestogodišnjak jedva čekao završetak nastave, kako bi mogao prošvrljati gradom. Gimnaziju je pohađao u Kušlanovoj ulici. Potom je upisao fakultet: najprije kemiju (od koje je brzo odustao), a potom sociologiju i filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Tih sedamdesetih godina počeo je svirati u podrumu studentskog kluba u Ulici Đure Salaja, zajedno s još anonimnim Branimirom Johnnyjem Štulićem i Darkom Rundekom. Kako je posljednji autobus za Sesvetski Kraljevec polazio u 22.45, a sva događanja koja su Juru u to vrijeme zanimala trajala su dulje, često bi, kao "ilegalac", prespavao u studentskoj sobi Bože Kovačevića. Jura je studij prekinuo kao apsolvent. Jednog je dana, kaže, na faksu ostavio indeks i nikad se više nije vratio po njega. Umjesto toga, čvrsto se primio gitare, na ne baš preveliko oduševljenje svojih roditelja.
- Tata je oduvijek imao razumijevanja za moju glazbu, ali mi je isto tako uvijek govorio da se prihvatim nekog pametnijeg posla. Zapravo sam jedini ja vjerovao u ono što sam radio. Prva moja pjesma, koja je imala glavu i rep, zvala se "Dijete ulice", a nju sam uvrstio na kompilaciju "Sve najbolje". Bilo mi je dvadesetak godina kad sam je napisao. Dakako, i prije toga nešto sam pjevušio s gitarom, ali "Dijete ulice" je moj pravi početak. Pamtim kako sam tu pjesmu svirao na jednom tulumu kod Paola Sfecija, današnjeg predsjednika Hrvatske glazbene unije. Na tom tulumu bio je i Jurica Pađen, pa kad je čuo pjesmu, odmah me htio angažirati u svojoj grupi Aerodrom. Ipak, od toga nije bilo ništa jer su oni svirali simfo-rock, a ja sam brijao po punku ili, ako hoćete, punk-rocku - priča Jura, čija je prva ploča prodana u 20.000 primjeraka. No, već druga ploča, snimljena u zagrebačkom klubu "Kulušić", imala je trostruko veću tiražu od prve. Bile su to, prisjeća se Jura, zlatne osamdesete. Gotovo na svakom koraku nešto se događalo, živjelo se veselo i poletno, svatko tko je držao do sebe, obišao bi barem jednom dnevno "bermudski trokut" - popularna okupljališta Kavkaz, Zvečku i Blato. Jura je pjevao da će "baciti radio kroz prozor", nudeći svojim obožavateljima novi svjetonazor: "Zamisli život u ritmu muzike za ples".

Slijep od ljubavi

Mnoge njegove pjesme posvećene su i nadahnute ženama. No, on o ženama ne voli pričati, tek kratko kaže da nije sam, da ima djevojku, koju, međutim, skriva od javnosti.
- Volim žene, oduvijek sam ih volio. Kad sam bio mlad, zaljubljivao sam se u vrlo zgodne djevojke. Privlačio me, dakle, ponajprije fizički izgled, ali bila mi je važna i unutarnja ljepota. Uvijek sam, zapravo, tražio srodnu dušu: bilo da smo vrlo slični, ili posve različiti. U tom drugom slučaju funkcionirali bismo po zakonu suprotnosti koje se privlače. Ljubav gledam kao vezu ruke i rukavice. Rukavica mora pristajati ruci, kako bi se ljubav dogodila - priča Jura, odajući da mu je trebalo mnogo vremena da počne razlikovati zaljubljenost od ljubavi.
- Kao mlađi, bio sam zanesen, poput svakog pjesnika, zaljubljive prirode. Priznajem, u neke dame zatelebao sam se do ušiju i to bi me držalo oko dvije godine. Nitko me u tom razdoblju nije mogao uvjeriti da dotična, možda, i nije prava žena za mene. Kad sam zaljubljen, ja sam slijep, i ne primjećujem druge žene - priča.
Uz pjesme ljubavne tematike, Jura je napisao i mnogo crnih, depresivnih stihova. Već na trećoj ploči, "Sva čuda svijeta", izašloj sredinom osamdesetih godina, on piše proročansku pjesmu "Kad budu gorjeli gradovi", u kojoj gotovo predviđa početak devedesetih u Hrvatskoj. Na istom je albumu i skladba "Na drugoj strani neba" čiji stihovi glase: "znaš li, djevojčice, jednom će gradovi biti pusti, probudit ćeš se u zoru i bit ćeš sama s crvenim suncem..." Nekoliko godina kasnije, točnije ujesen 1993., piše "Chicago", skladbu inspiriranu mafijaškim obračunima, kojima smo svjedoci ovih dana na ulicama Zagreba.

Beogradski drugovi

Naš sugovornik to objašnjava činjenicom da je on prije svega pjesnik. Pjesnici, pojašnjava Stublić, iz svog nesvjesnog dijela duše ljudima prenose svoja iskustva putem pjesama, iskaza ili proročanstava. A on je, kaže, ponajprije pjesnik. On je očekivao rat u Hrvatskoj, a pokušavao ga odgoditi antiratnim pjesmama kao što su "Dobre vibracije" ili "Ljubav je zakon".
- Znao sam da vrlo vjerojatno neću uspjeti i da nije realno očekivati da nekoliko pjesama može zaustaviti rat, ali barem znam da sam učinio ono što sam mogao. Usput, nisam ja jedini glazbenik koji je pogodio što će nam se dogoditi. Podsjećam vas da je Električni orgazam svojedobno imao hit "Igra rock and roll cela Jugoslavija", a Siniša Škarica iz Croatia Recordsa priznao mi je da su ga trnci prošli kada je čuo da su NATO-vi napadi na Srbiju bili pod šifrom rock and roll - napominje.
U skupinu tih tzv. antiratnih pjesama on svrstava i "Bili cvitak", pjesmu inspiriranu ratnom situacijom u Dalmaciji, te "E moj druže beogradski" posvećenu ratnim vihorom poharanoj Slavoniji. No, te pjesme se ne nalaze na albumu "Sve najbolje".
- One pripadaju posebnom vremenu, često sam plakao dok sam ih svirao i nakon nekog vremena shvatio sam da ih više ne mogu izvoditi - kaže Jura, do kojeg su doprli glasovi da bi ga Beograđani rado ugostili na koncertu u svom gradu. To ga ne čudi, jer su, kaže, Beograđani uvijek voljeli njegove pjesme.
- Iskreno, da me pozovu, možda bih i otišao. U meni nema nikakvih negativnih osjećaja prema ljudima koji ondje žive. Koliko znam, nitko od mojih tamošnjih prijatelja nije Hrvatskoj učinio ništa loše. Zvučim vam pomirljivo? Ha, ne znam. Mislim da je rat na mene utjecao mnogo jače nego na ljude koji nikad nisu bili u Beogradu. Teško mi je danas govoriti o pjesmama "Bili cvitak" i "E, moj druže beogradski", a bila bi laž kad bih vam sada rekao da mi je žao što sam ih napisao. Obje su pjesme antiratne: u "Bilom cvitku" gine Hrvat, a u ovoj drugoj pogiba Beograđanin. Ratna pjesma, za razliku od ovih dviju, pjeva o junaku koji odlazi u boj i poubija sve protivnike. U mojim pjesmama to se nije dogodilo. Nisam od onih koji generaliziraju, i na drugoj strani bilo je mnogo ljudi koji su bili protiv rata. Stoga ne volim izjave tipa "ja ne volim Srbe'. Ponavljam, ja sam samo pjesnik i veoma sam osjetljiv. Rat je ostavio velike traume na mene i zbog svih tih ružnih stvari ja sam se na nekoliko godina i povukao iz javnosti. Na pozornici sam posljednji put bio 1998., kad sam na koncertu na zagrebačkoj Šalati nastupio sa starom postavom grupe Film. No, odmah sam shvatio da sam se malo prerano vratio. Mislim da je proljeće 2001. pravo vrijeme za povratak i jedva čekam da sa svojim dečkima otprašim neki dobar koncert. Doista sam se zaželio dobre, žestoke svirke! Svirke i, u posljednje vrijeme, mira moje oaze u Sesvetskom Kraljevcu. Ne znam zašto, no kad pogledam s prozora na užurbanu i prašnu "petlju", dođe mi da pokupim stvari i vratim se u dom moga djetinjstva - priznaje Jura Stublić.

Ostali članovi

1978. OSNIVA GRUPU FILM S MLADENOM JURČIĆEM-MAXOM(električne gitare i distorzije),MARINOM PELAIĆEM-UDOM(bas i kontrabas),IVANOM STANČIĆEM-PIKOM(bubnjevi i 12-žičana gitara),JURIJEM NOVOSELIĆEM-KUZMOM(saksofoni i klavijature) I TINIEM VARGOM-IRVASOM(električne i akustične gitare,synthesizer,ritam mašine i zvučni efekti)..PRVI VELIK USPJEH OSTVARILI SU S PJESMOM NEPRILAGOĐEN.SLIJEDE HITOVI:KAD SI MLAD,RADIO LJUBAV,ZAMISLI ŽIVOT U RITMU MUZIKE ZA PLES,DIJETE ULICE,ZONA SUMRAKA,MI NISMO SAMI...
1986. GRUPA MIJENJA NAZIV U JURA STUBLIĆ I FILM.I TADA OSTVARUJU MNOGE USPJEŠNICE KAO DOBRE VIBRACIJE,PONEKAD POŽELIM,SJEĆAM SE PRVOG POLJUPCA,VALOVI,DOM,BILI CVITAK,IVANA,SRCE NA CESTI...
GRUPA FILM OSTAT ĆE ZAPAMĆENA KAO DIO NOVOG VALA KOJI JE NE SAMO U GLAZBI , NEGO I U OSTALIM MODERNIM UMJETNOSTIMA (DIZAJN,FOTOGRAFIJA) NA NAŠIM ŠIRIM PROSTORIMA OSTAVIO NEIZBRISIV TRAG.
O TOM VREMENU SADA S VREMENSKE DISTANCE GOVORI I SAM JURA STUBLIĆ:
UVJEREN SAM U TO DA JE TADA DJELOVALA SKUPINA AUTORA KOJA JE KREIRALA NAJSVJETLIJE TRENUTKE KULTURE.

"GRUPA FILM ZASLUŽUJE DA BUDE SLUŠANA,CIJENJENA I OBOŽAVANA,JER SE RADI O ODLIČNOM,MOŽDA I NAJBOLJEM ROCK SASTAVU KOJI DJELUJE U NAŠOJ ZEMLJI.ONI SU NEPRIKOSNOVENI.ONI SU FILM,KAŽEM VAM,BUDIMO SRETNI ŠTO SMO NJIHOVI SUVREMENICI."

ŽELJKO MARKOVIĆ,
POLET 148,18.2.1981.

DISKOGRAFIJA

1.NOVO!NOVO!NOVO!.OD JUČER SAMO NA FILMU,A OD SADA I U VAŠOJ GLAVI.

Ovaj debi je objavljen u prvoj fazi yu punk new wave najezde. Svoje prve albume su već objavili Prljavo kazalište, Pankrti, Pekinška patka, Parafi, a tom putanjom krenuli su i neki bivši rock sastavi koji su počeli kao standardni izvođači bazirani na ostavštini rocka šezdesetih i sedamdesetih, primjerice Labaratorija zvuka, Bijelo dugme, Parni valjak ili Buldožer. Naglo je počeo cvasti interes za novi rock izraz - ska, reggae, power pop i new wave zahvaljujući velikim hitovima The Police, Madness, The Jam, Blondie, The Pretenders, The Clash, The Specials… tako da je Film na svojem debiju spojio u svoj izraz mnoge utjecaje. Bile su to vrlo dobre rock pjesme plesnih ritmova i odličnih tekstova koji su bili potpuno nepretenciozni, te je objavljen i singl "Kad si mlad / Zajedno" kojim su se otisnuli u samu borbu za vrh tadašnje rock scene. Na albumu se također nalaze i pjesme "Moderna djevojka", "Neprilagođen" i "Zamisli život u ritmu muzike za ples" koje će godinu dana kasnije napraviti pravu medijsku pomutnju.
Uz sve odlične kritike, album je prošao prilično blijedo na tržištu, pa Film raskida ugovor s Helidonom i prelazi u Jugoton.

2.ZONA SUMRAKA

Sve oči javnosti su bile uperene u Film nakon epohalnog mini LP-ija "Uživo u Kulušiću" i očekivao se novi veliki euforični povratak s novim radom. Ovaj album su snimali početkom 1982. i obrađivali ga dva mjeseca. No, album je pokazao onu uobičajenu grešku drugog albuma - Film je preslikao sve bitne glazbene crte s prethodnih radova - snažne ritmove, melodije i ska / reggae power pop formu što je bio u principu vrlo dobar rad, no taj stil je već bio pomalo izlizan. Albumu je manjkao veliki hit jer prilično hladni singlovi "Zona sumraka / Espagna" i "Pljačka stoljeća / Zagreb je hladan grad" uz svu svoju plesnu strukturu nisu imali dovoljno jak komercijalan potencijal. U "20.000 milja iznad mora", "Beli prah" i "Krvariš oko ponoći" Jura je ispričao priče sa svojih tuluma na kojima je glavnu ulogu imao sex'n'drugs'n'r'n'r, no te priče premda iskrene, nisu demagoški uklopljene u sasvim dobre rock melodije tako da Jura djeluje pomalo izgubljeno u interpretaciji vlastitih tekstova koji imaju poprilično naivne refrene ("…Zemlja je plava naranča, vidim kako se okreće, ona se rol, rol, rola oko sola, nikog nema kod kontrola" ili "…pitao sam te djevojko: voliš li još nekog osim mene? Rekla si: oh, da, da, ja volim beli prah, volim beli prah, beli prah, beli prah…"). Neke također naivne pjesme ("Tajni tata" ili "Bizz") su samo dodatno ohladili njihovu publiku koja nije na albumu pronašla niti jednu vedru i optimističnu temu kakvim su isplivali u sam vrh yu scene. Suviše morbidno - patetična pjesma "Dokaži" o tzv. špijuniranju od strane "vanjskih i unutarnjih" elemenata bila je ogromni zalogaj za Juru koji se pokušao poigrati Štulićevim rječnikom, no bolje bi mu bilo da se u to nije upuštao jer je očito potpuno izgubio sav sjaj i kontrolu nad svojim tekstovima u kojima je htio opisati situaciju u Jugoslaviji kao o zatvorenom sistemu samo mu to nije uspjelo. Dva odlična instrumentala "James Bond 007" (ska) i "Espagna" (pokušaj elektronskog rocka) su ipak izvukla album kao jedno koliko - toliko konceptualno djelo na kojem je ipak najveća odlika prvenstveno glazbena i kompozitorska struktura.
Sav eklektičan glazbeni sadržaj i dosta konfuzni tekstovi, te pomanjkanje velikog hita bili su uzrokom loših kritika i prilično slabog tiraža u vrijeme kada je rock u Jugoslaviji bio na vrhuncu popularnosti i mjerio se nakladama u stotinama tisuća. No, i u takvoj situaciji je nekih 50.000 prodanih ploča za ovakav album Filma bio sasvim zadovoljavajući rezultat.

3.SVA ČUDA SVIJETA

Cd izdanjem albuma "Sva čuda svijeta" glazba Filma s velikim zakašnjenjem napokon postaje dostupna na compact disc formatu,što je svakako najprimjereniji način obilježavanja 20.godišnjice izlaska treće studijske ploče grupe i jedan od najznačajnijih doprinosa 25.rođendanu zagrebačkog novog vala uz koji bi nas,bez klasične postave Stublićeva kvinteta,vezalo upola manje uspomena.
LP "Sva čuda svijeta" izvorno je objavljen u sezoni u kojoj se Zagreb,istina,počeo trijezniti od prve novovalne petoljetke,ali kad su u veljači 1983. ušli u studio Tiva u švedskom Torsbyju, Jura,Max,Udo,Piko i Kuzma imali su za sobom samo dvije godine uživanja u povlaštenom statusu što im ga je donio mini album uživo iz "Kulušića" i nisu se osjećali umornima."Prolazili su dani rada i nerada",prisjeća se Piko koji je producentski posao prepustio Tiniju Vargi,izvježbanom na rezidentima "Zvečke" od Drage Mlinarca i Parnog Valjka do Prljavog kazališta i Aerodroma."Skijanje,tulumi,šetnje od Danske do Norveške,sve je bilo važnije od ploče".
Njezina finalna verzija, međutim ne, ne pokazuje mnogo od zaigranog "Jamaika,Jamaika,pijan sam k`o majka" ugođaja produžene nordijske ekspedicije koja je porodila "Sva čuda svijeta" :naslovna pjesma i "Kad budu gorjeli gradovi" u retrospektivi se doimaju Stublićevim preludijem za "E, moj druže beogradski", a "Boje su u nama", "Mi nismo sami" i "Ti zračiš zrake kroz zrak" ostale su standardima repertoara Filma i poslije razlaza udarne petorke čiji preostali vinilni opus tek očekujemo na CD-u.

Dražen Vrdoljak


4.SIGNALI U NOĆI
5.SUNCE SJA
6.ZEMLJA SREĆE
7.HRANA ZA GOLUBOVE
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
8.SINGLOVI
9.GREATEST HITS 1
Image Hosted by ImageShack.us
10.JURA 2
11.SVE NAJBOLJE
Image Hosted by ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Nakon više od pet godina izbivanja Jura Stublić, jedan od posljednjih preživjelih urbanih kauboja zagrebačkog rock and rolla, koji su u legendu ujahali na krijesti "novog vala", vraća se na glazbenu scenu. Ovih dana na tržištu će se, u izdanju Croatia Recordsa, pojaviti kompilacija koja će uz najveće hitove grupe Film sadržavati i pet novih skladbi. S autorom kultnih pjesama poput "Sjećam se prvog poljupca", "Zamisli život u ritmu muzike za ples", "Signali u noći", "Radio" i "Mi nismo sami" razgovarali smo u njegovoj podstanarskoj garsonijeri, na devetom katu zgrade s čijih prozora pogled puca na zagrebačku "petlju", a u kojoj živi već devet godina. Na vratima, umjesto pločice s prezimenom, stoji znak peace. U Jurinom domu, pretrpanom knjigama i nosačima zvuka, pušenje je strogo zabranjeno. Naš sugovornik, odjeven u traper košulju i traperice, priznaje da, tu i tamo, i sam zapali pokoju cigaretu, no, ističe, to čini u hodniku, jer ne želi da mu se nikotin uvuče u zidove.
- U svemu sam veliki perfekcionist. Želim da sve što radim napravim najbolje moguće, pa zbog toga radim sporo i temeljito. Moj jedanaesti album, "Sve najbolje" (nazvao sam ga tako jer samom sebi i svojim slušateljima doista želim sve najbolje), počeo sam pripremati 1996., pomno birajući dvadeset i jednu pjesmu, koje su svojevrstan vremeplov mog života. Međutim, osim prošlosti, taj vremeplov obuhvaća i sadašnjost i budućnost, a najvažnije mi je to što se tu doista nije našlo ništa zbog čega bih se ja eventualno mogao postidjeti. Doduše, nikad nisam činio stvari zbog kojih bih se trebao sramiti, pa je ispravnije reći da se veoma ponosim svojim novim albumom - kaže Jura, pokazujući nam omot albuma "Sve najbolje", koji je ilustrirao Igor Kordej. Pritom ga ne ispušta iz ruku, u strahu da na pozadini ne pročitamo naslove pjesama, koje drži u strogoj tajnosti. Također, ne želi otkriti ni imena novih glazbenika uz čiju će pomoć obnoviti grupu Film, jer se plaši da ih ne preotmu drugi bendovi.
- Baš me briga ako to nekome zvuči paranoično. Ja znam koliko i kada nešto mogu reći - kategoričan je dugokosi roker, koji je prvi album ("Film") objavio prije dvadeset godina.
- To su bila super vremena! Svi smo bili mladi, puni elana, uvjereni da stvari mogu ići samo nabolje. I glazba koju smo stvarali, bila je takva: puna zanosa i energije, sa socijalno angažiranim tekstovima - prisjeća se.

+

-LIVE IN KULUŠIĆ
Image Hosted by ImageShack.us

Proglašen najboljim albumom snimljenim uživo u bivšoj državi, ovaj rad je objavljen kao mini LP sa samo pet pjesama u koje je uvodnom najavom zakoračio Dražen Vrdoljak na francuskom jeziku. Materijal je snimljen u legendarnom Kulušiću 11. veljače 1981. točno u vrijeme kada je Film imao jugoslavenski hit broj jedan "Zamisli život u ritmu muzike za ples". Pet sjajnih pjesama - "Neprilagođen", "Moderna djevojka", "Zamisli život…", "Kad si mlad" i "Zajedno" dočarale su svu uzbudljivost novovalne euforije tih dana u Zagrebu koji je bio potpuno rasplesan baš kao što kaže tekst "…dječaci koračaju s tranzistorom na uhu, muzika dolazi iz podruma, iz krova i čitav grad pleše kao da je lud…".
Glasne ovacije i skandiranja tijekom koncerta, plesna euforija i ludilo dovedeni su do maksimuma na ovom zapisu, navodno je Kulušić bio krcat publikom koja se penjala na pozornicu i plesala tako da je dočaran potpuni feedback odličnog nastupa kakav Film više nikada neće imati. Album je ostvario pun pogodak i za svega par mjeseci rasprodan, a u kazetnoj verziji je objavljen kao split projekt s mini albumom Idola - "VIS Idoli" pod nazivom "Zajedno". Film je postao najpopularnijim yu new wave bandom, Jura popularniji i od samog Štulića koji ga je prije samo 2-3 godine glatko odbio, a album je proglašen jednim od najboljih rock albuma te godine uz Šarlo akrobatu "Bistriji ili tuplji čovek biva kad…" i Lačni Franc "Ikebana".

-VJEČNE VIBRACIJE

Image Hosted by ImageShack.us

Stublićeva izjava:

Ona će biti moja prva publika.Biljke su jako osjetljive na zvuk.Ako preživi vašu glazbu,to je znak da je glazba dobra,a ako se osuši,znači da glazba ne valja.Nadam se da će biljka unaprijediti moj socijalni život.

ZANIMLJIVOSTI:

-Interview s Jurom Stublićem(večernji list)


Nakon odličnog nastupa slovenskog sastava Lačni Franz koji je otvorio ciklus "25 godina Kulušića", na pozornicu Tvornice ponovno će se popeti legenda Novog vala - Jura Stublić s novom, pomlađenom postavom grupe Film. Jura je već dokazao kako odlično funkcionira u prostoru udaljenom od Kulušića, tek nekih stotinjak metara, a obožavatelji koji dođu na koncert imat će priliku ponovno osjetiti ritam muzike za ples. Grupa Film je tijekom osamdesetih oduševljavala cijelu Jugoslaviju svojim nastupima te je svakako ostavila neizbrisivi trag na ovim prostorima.
- Finalne pripreme teku odlično i mislim da ćemo biti spremni za Tvornicu. Sa mnom trenutačno sviraju dvadesetogodišnjaci. I nekada kada smo svirali u Kulušiću svi smo bili dvadesetogodišnjaci. Ima ljudi koji su nekrofili, vole gledati stare osobe, tako da oni mogu gledati mene, a ovi koji vole gledati mlade zgodne dečke, mogu gledati moje kolege iz grupe. I svi su zadovoljni. Pretvaramo se u multigeneracijski sastav - kaže Jura.

Koncert posvećen Novom valu za njega je isti kao i svi drugi, jer se ne voli vraćati u prošlost već razmišlja o sadašnjosti i budućnosti. - Na probama sam tiranin i diktator! To je pretrašno i prestrogo pa me dečki do kraja svake probe uspiju zamrziti do dna duše. Stoga se prije probe moraju pripremiti raznim napitcima kako bi mogli sve to izdržati (smijeh) - objašnjava atmosferu na probama. Kad daje intervjue osjeća se kao kod zubara, a ni slikanje mu nije baš blisko, jer je njegov posao pisanje i pjevanje pjesama. - Kad bi mi netko rekao da ću intervjue morati raditi čitavo vrijeme za bavljenja glazbom, ja bih mu se zahvalio i rekao da idem u podmorničare, austronaute ili nešto drugo. U nekim videospotovima uopće ne želim vidjeti sebe. Ovako mi ostane više vremena za sebe, jer više volim čitati negoli se slikati.

Zbog pjesme "Čikago" Stublić se bio skroz povukao iz javnosti uz tvrdnje kako je zabranjen, pa je od tada (sredina devedesetih) diskografski mrtav. Kaže kako danas više ništa nije zabranjeno, pa tako ni on, te bi ga uskoro mogli više gledati. Jedini je problem što sponzori nemaju sluha za njega. - Sponzori misle kako ja imam premale grudi te da bih trebao imati barem peticu. Piratstvo je slomilo diskografiju i ja sad nemam dovoljno novca da sve postavim na zdrave noge. Nedavno sam uselio u kućicu kraj Maksimira te planiram napraviti studio u kojem ću snimati svoje pjesme. To će me prisiliti na rad. Mogu slobodno reći da sam napisao 60 dobrih pjesama, a pokušat ću doći do 100 - uz smijeh nam priča Jura.

Misli da će CD-i uskoro izumrijeti, pa će pjesme postojati kao fileovi koje će svi htjeti skinuti u formatu kakav će im odgovarati. Čini mu se kako je najrealnije da svoje buduće pjesme objavi na internetu jer diskografija kao gospodarstvena grana sve više propada. Siguran je da će se vrijeme njegovih pjesama vratiti. Posebna epizoda u Stublićevu životu je ona o odnosu s Branimirom Štulićem, frontmanom grupe Azra. Jura je pjevao u Azrinoj prvoj postavi koja je pak iznjedrila prvu postavu Filma.

- Ja mislim da sam mu bio dobar prijatelj i činilo mi se da je on dobar prijatelj meni. U posljednje vrijeme zbog njegove izolacije i zbog toga što nismo u kontaktu već više od 15 godina, njemu vijesti interpretiraju neki drugi ljudi i ja ne znam što se događa. Vjerovatno me trenutačno mrzi iz dubine duše, ali ja njega ne - priča Jura živo o Johnnyju čiju izolaciju nema namjeru komentirati. Pretpostavlja da je pobjegao od novinara te ne vjeruje svim njegovim izjavama koje su u Hrvatskoj prenesene, jer je udaljen nekoliko tisuća kilometara pa mu svatko može staviti svašta u usta. - Naravno da bi ga volio vidjeti! Znate kako to ide. Novinari mu okupiraju kuću, onda ih on mora pustiti unutra, pa krene taj njegov poznati tijek misli... Moram priznati da je to zanimljivo, ali ja si ne bih mogao dopustiti prema svojim prijateljima slobodu koju si on dopušta. Uvijek je on bio takav, recimo osebujan - završava Jura priču o Johnnyju.

Na pitanje jesu li Filmovci doista imali najljepše djevojke u gradu, odgovara da je, iako su na taj način komplimentirali svojim djevojkama, on oduvijek mislio da one to jesu. Njegove pjesme često govore o djevojkama koje ga nadahnjuju kada je nesretno zaljubljen, a osim žena najveća su mu inspiracija neprijatelji. - Postoji jedna osoba koja mi je važna u životu i ta se vrsta odnosa pretvorila u prijateljstvo. Ja pomažem njoj, ona meni, i to je lijepo. Ali mislim da svadbe još dugo neće biti. Barem dok ne izdam još dvije ploče.

Ništa od reizdanja grupe Film

Unatoč raznim reizdanjima i kompilacijama domaćih sastava, grupa Film još nije dobila suvislu kompilaciju originalnih hitova. - Od 1987. godine nastupam pod nazivom Jura Stublić i Film, tako da sam ja uglavnom kompilirao pjesme koje su nastale pod tim nazivom. Nisam dirao materijale koji su rađeni samo za Film. U više sam navrata davao prijedloge Croatiji Records da izda "Live u Kulušiću" koji je doista zanimljiv. Mislim da bi se iz te ranije faze dala napraviti zanimljiva kompilacija - ističe Jura koji nije naišao na razumijevnje Croatije Recordsa.

E, moji drugovi beogradski

U nekoliko puta je nastupio i u Srbiji i Crnoj Gori gdje su nastupi unatoč velikom medijskom linču i prijetnjama bacanja bombe prošli bez i jednog incidenta jer je, kako kaže Jura, osiguranje bilo jako koncentrirano. Primjetio je kako njega slušaju ljudi sličnog profila u Hrvatskoj i u Srbiji, bez nacionalnih predrasuda, otvoreni za glazbu... - Pjesmu "E, moj druže beogradski" izveo sam samo jednom u Podgorici jer su ljudi od prve do zadnje pjesme to tražili, i naravno, dizala mi se kosa na glavi. Više je nikada neću izvoditi (smijeh) - dodaje Stublić o svojim gostovanjima u Srbiji i Crnoj Gori.

-Interview s Maxom Jurčićem

EKRAN: U počecima ste, u prvoj postavi Azre, baš kao i Jura Stublić, surađivali s Johnnyjem Štulićem. Zašto se se između suradnje s njim i one sa Jurom Stublićem odlučili baš za Stublića i otišli u Film?
JURIČIĆ: Johnny je genijalac, a genijalci su vrlo teški za okolinu. Došlo je do zasićenja, on je htio jednim putem, a cijeli sastav je htio drugim. Prirodno je došlo do raspada, nisu tu u pitanju bile nikakve svađe. Ni sa jednim sastavom se nisam razišao u svađi. Jednostavno se potrošio entuzijazam i bilo je vrijeme da se krene dalje.

EKRAN: I zato ste se odlučili za Stublića. A kakav je on?
JURIČIĆ: Kad smo počeli s Filmom bilo nam je bitno da s glazba sviđa nama. Bilo je to klasično mladenačko uvjerenje i bezobrazluk. Mi tupimo svoje i boli nas briga. Ispalo je da su se ljudi pronašli u tome. Stublić je s vremenom smislio ideje kako bi sve to smekšao. Mi to nismo prihvatili. Došlo je do povuci-potegni i zaključili smo da je najbolje da se raziđemo. On je u glavi imao ideju što bi to bilo komercijalno. Oko toga su se uvijek lomila koplja. Kad smo počeli snimati, taj termin uopće nije postojao.

Onda su došli kritičari koji su izmislili taj termin, ali u jednom pozitivnom smislu. Sastavi su tada počeli razmišljati jesu li oni komercijalni ili ne. On je otišao sam, ali kad se podvuče crta vidi se da nije puno profitirao od solo karijere. Možda je neke stvari dobio, ali je izgubio ono što je imao s Filmom. S druge strane, ni mi bez njega nismo mogli biti isti.

EKRAN: Kažete da ste ostali u dobrim odnosima i s jednim i s drugim?
JURIČIĆ: Da. Istina, sa Štulićem se ne čujem jer je ipak prošlo dugo vremena od kad on ne živi ovdje, a sa Stublićem se povremeno čujem. Nađemo se, "ubijemo" noć skupa i to nam je dosta za sljedećih nekoliko mjeseci.

-Jura je pjesmu Rob ljubavi posvetio šesnaestogodišnjoj ljubavi s otoka Oliba (Jura je tad imao 35 godina).Ta djevojka pojavit će se navodno 3 godine kasnije u video-spotu Bili cvitak,koji je sniman na neokupiranom djelu Novskog ždrila.
-Chicago-prva pjesma koja je navodno bila zabranjena u samostalnoj Hrvatskoj,koja priča o stanju u RH tijekom rata,gdje je HDZ-ovska kasta predvođena premijerom V.pauperizirala gotovo svo nacionalno bogatstvo koje je građanska klasa stvarala tijekom 45 godina u komunizmu.
-Lijepo,lijepo,neopisivo(obrada pjesme Giane Nanini)
-Danas postoji jedna žena u njegovom životu,ali kako kaže do svadbe neće doći dok ne izda najmanje 2 albuma.


NEPONOVLJIVI NOVI VAL

Koncert grupe Film, Tvornica, Zagreb, 16. ožujka 2002.

Prvi, istoimeni album zagrebačke grupe Film, s dvanaest svježih, stilski novih i optimističnih pjesama od kojih je većina postala hit, 1980. godine kada je objavljen bio je pravi kvalitativni šok za većinu radio postaja, urednika, glazbenih kritičara i, naravno, za publiku. Pjesme poput Zamisli život u ritmu muzike za ples, Moderna djevojka, Radio ljubav i Neprilagođen neprestalno su odzvanjale eterom, a uvjerljivim i strastvenim koncertnim nastupima grupa je uporno gradila famu novog velikog rock benda. Film je to uistinu i bio. Urbani, životni tekstovi, jednostavna i čvrsta, uigrana svirka, te karizmatični frontmen bili su elementi nužni za stvaranje sjajnog benda, jednog od nosilaca tada zahuktalog novog vala. Njihov drugi album Film u Kulušiću-Live!, s antologijskom najavom Dražena Vrdoljaka, bio je i do danas ostao (uz briljantan Azrin trostruki live album Ravno do dna) najbolji album uživo snimljen na ovim prostorima. U njemu je sublimirana nevjerojatna energija i strast ne samo jednog sjajnog sastava, već i najkreativnijeg i najplodonosnijeg razdoblja hrvatske glazbene scene.

Sold out!

No, kako bi Film zvučao dvadeset godina kasnije da bend svira? Odgovor na to zagrebačka publika dobila je 16. ožujka u dupkom ispunjenoj Tvornici, prostoru kapaciteta tri puta većeg od Kulušića. Prisutnost brojnih novinara, medijskih ličnosti, diskografa, glazbenika, nekadašnjih originalnih članova sastava, gitarista Mladena Juričića Maxa i basista Marina Pelajića Barakude, stvarala je prije početka koncerta onu, starijim posjetiteljima dobro poznatu, pozitivnu, elektricitetom nabijenu atmosferu punu iščekivanja. Iz minute u minutu napetost je rasla, a broj posjetitelja bivao sve veći, tako da su momci iz osiguranja prije koncerta morali zabraniti daljnji ulaz i oko stotinu ljudi je ostalo ispred ulaza u Tvornicu. Sold out! Baš kao nekad pred Kulušićem. Ako se u obzir uzme današnja kupovna (ne)moć i veličina Tvornice, ovaj je podatak upravo fascinantan, pogotovo ako znamo da ovakve prostore u Hrvatskoj može ispuniti tek nekolicina lakonotnih izvođača.

Vremeplov

Napokon, nešto iza 22 sata na pozornicu izlazi Dražen Vrdoljak i ponovno izgovara onu staru, dobro poznatu najavu na francuskom. Publika reagira euforično, iako su to mahom ljudi od 35 do 40 godina, ljudi koji su u doba prvih uspjeha Filma bili tek srednjoškolci ili brucoši. Zaglušujući žamor i povici “Jura, Jura!” dolaze do kulminacije izlaskom benda koji počinje svirati prve taktove pjesme Neprilagođen. Leđima prolaze trnci, osjeća se onaj stari, divni zanos. Meni dobro poznata lica, od kojih mnoga s viškom kila i bora, ili pak manjkom kose, razvlače se u srdačne osmjehe. Njihove žene ponašaju se poput razdraganih adolescentica, vrište, pokrivaju lica, a izlaskom Jure Stublića koji počinje pjevati “danas sam bacio radio kroz prozor, na programu nije bilo ništa za mene, samo reklame i dileme” (kako su i danas aktualne te riječi!) padaju u delirij. Ruke su u zraku, vrisak ne prestaje, atmosfera je luđa nego 1981. u Kulušiću, gdje sam imao privilegiju biti tijekom snimanja prije spomenutog, antologijskog live albuma. Iako u ovom novom Stublićevu Filmu moćnu ritam sekciju ne čine Piko Stančić na bubnjevima i Barakuda na basu, a gitaru ne svira Max, novi klinci koje je okupio vrlo su uvjerljivi i srčani. Sviraju prilično čvrsto i vrlo dobro prate Juru. On je očito u sjajnoj formi, željan nastupa. Iako zakamufliran velikim crnim naočalama i maramom svezanom oko glave, izgleda mlado i vitalno, cijelo vrijeme koncerta, nošen golemom podrškom publike skakao je i evidentno uživao u optimističnoj atmosferi. Kako su odmicale poznate pjesme poput Osjeti me, Zamisli, Radio ljubav, Dijete ulice i Moderna djevojka koncert se sve više pretvarao u ekstatično zborsko pjevanje, pa je Stublić učestalo mikrofon prepuštao publici. Kao da nas je vremeplov vratio u 1981. Ovakvu atmosferu na koncertu doista nisam osjetio odavno, iako koncerte aktivno pratim pune dvadeset i dvije godine i imao sam sreću gledati sve važne nastupe Azre, Haustora, Filma, Idola itd. u Kulušiću, Jabuci ili SC-u početkom osamdesetih.

Bez pretjerivanja, ovaj koncert Filma u Tvornici jedan je od najboljih koncerata ove grupe. Nakon punih sedamdeset minuta svirke bend odlazi, ali ga publika glasnim povicima vrlo skoro izvlači na bis, no pjesme iz samostalne Stublićeve karijere i nešto novih pjesama primirili su atmosferu. Da nije bilo ta dva bisa, koncert, točnije njegove prve tri četvrtine bile bi briljantne. Je li ovaj vrlo dobar, gotovo odličan nastup Filma nagovještaj i njegove diskografske reanimacije, teško je procijeniti. Ocjene da je ovo uvod u revival novog vala čine se prepaušalnima, pa i pretencioznima. Neke stvari su neponovljive i jedinstvene. Na njih se može podsjetiti ali ih je teško pa i nemoguće ponoviti. Pogotovo ne Novi val.






VIDEO SPOTOVI
BILI CVITAK



NEPRILAGOĐEN



NAJAVA KONCERTA